Dragi moji čitatelji, dobrodošli u treći dio naše zajedničke analize najvećeg misterija na svijetu – misterija samog života!
Sjedim u svojoj sobi, gledam ovaj nevjerojatni dokumentarac, zaustavljam svaku scenu i pažljivo bilježim svaki detalj. Upravo sam prošao 29. minutu filma i, iskreno, moram s vama podijeliti ovo što sam upravo naučio. Ono što su znanstvenici otkrili proučavajući naše stanice ne samo da zvuči kao scenarij za vrhunski znanstveno-fantastični film, već ozbiljno i nepovratno dovodi u pitanje sve ono što su nas godinama, pa i desetljećima, učili u školama.
Sjećate li se onog nevjerojatnog bakterijskog motora iz prošlog teksta, onog čuda mikroskopske mehanike koje se vrti stravičnom brzinom od 100.000 okretaja u minuti i zaustavlja u djeliću sekunde? Danas idemo korak dalje. Nakon što smo se divili njegovoj arhitekturi, postavlja se jedno puno teže i važnije pitanje: Kako je takvo inženjersko čudo uopće moglo nastati na samom početku?
Knjiga koja je uzdrmala znanstveni svijet i "Nesvodiva složenost"
Da bismo razumjeli koliki problem ovaj motor predstavlja za modernu biologiju, moramo se vratiti u 1996. godinu. Tada je ugledni biokemičar dr. Michael Behe izdao knjigu pod nazivom Darwinova crna kutija. Ta je knjiga izazvala pravi potres u akademskoj zajednici, a mnogi znanstvenici su je čitali u nevjerici. Zašto? Zato što je u njoj Behe javno, argumentirano i hrabro ustvrdio da prirodna selekcija naprosto ne može objasniti bakterijski flagellum (motor), kao ni bilo koji drugi sličan, visoko kompleksni sustav u našem tijelu.
Da bi objasnio zašto je to nemoguće, Behe je skovao jedan genijalan izraz koji je danas temelj ove debate: nesvodiva složenost (eng. irreducible complexity).
Ja ću vam taj pojam pokušati objasniti onako kako je on to slikovito prikazao – na primjeru jedne sasvim obične, svakodnevne mišolovke. Da bi mišolovka radila i obavljala svoju funkciju, svi njezini drveni i metalni dijelovi moraju biti prisutni odjednom: drvena platforma, snažna opruga, metalni čekić, kuka za držanje i naravno, mamac. Zamislite sada da toj mišolovci oduzmete samo jedan jedini dio. Recimo, izvadite oprugu. Hoće li ta mišolovka sada hvatati miševe "malo slabije", recimo 50% slabije? Naravno da ne! Ona ih neće hvatati uopće! Bez samo jednog ključnog dijela, cijeli sustav prestaje funkcionirati i postaje komad beskorisnog smeća.
Ista ta, ali milijunima puta kompliciranija složenost, ugrađena je u biološke mašine. Bakterijski motor sastoji se od oko 40 različitih, precizno oblikovanih proteinskih dijelova. Dr. Behe to kristalno jasno objašnjava: "Kada bi samo jedan dio nedostajao, dobili bismo bakterijski flagellum koji ne radi jer mu nedostaje kuka ili pogon, ili se taj motor uopće ne bi ni sklopio unutar stanice."
Darwinova logika pada na vlastitom testu
Kada malo dublje razmislimo, ovo otkriće donosi ogromne, nepremostive probleme za Darwinovu teoriju. Prema Darwinu, sve na ovom svijetu, pa čak i velike i nevjerojatno složene biološke strukture poput ljudskog oka, uha ili srca, nastaju polako. One se razvijaju postupno, kroz sitne, slijepe korake tijekom stotina milijuna godina. Ali, njegova teorija funkcionira samo pod jednim strogim uvjetom: svaka ta mala, slučajna promjena mora donositi nekakvu trenutnu prednost organizmu da bi preživjela.
I upravo tu darvinizam udara u neprobojni zid nesvodive složenosti. Prirodna selekcija je nemilosrdan proces. Ona nema sposobnost gledanja u budućnost. Ona precizno ispituje i najmanje varijacije sada i ovdje, čuva one koje su dobre, a brutalno odbacuje i eliminira one loše.
Zamislimo na trenutak scenu u ranom periodu povijesti Zemlje. Imamo jednu primitivnu bakteriju kojoj se, sasvim slučajno, razvio samo "rep" (ali bez motora, statora i mehanizma koji ga pokreće). Daje li taj nepomični rep njoj ikakvu prednost u borbi za preživljavanje? Nikako! Taj bi rep stajao nepomičan i potpuno beskoristan. Štoviše, on bi bio smrtonosan teret! Bakterija bi trošila svoju dragocjenu energiju vukući taj mrtvi teret sa sobom, dok bi je druge, normalne bakterije bez repa lako pretekle u potrazi za hranom.
Kao što u filmu ističe stručnjak Paul Nelson, logika prirodne selekcije je iznimno stroga: "Ukoliko taj sustav nije potpuno gotov i nije u stanju raditi, prirodna selekcija ga ne može sačuvati niti prenijeti na iduće generacije." Nadovezuje se i Jonathan Wells sa sjajnom poantom, koja zapravo ruši cijeli mit: "Važna činjenica koju treba shvatiti u vezi prirodne selekcije jest da ona bira samo funkcionirajuće prednosti. U većini slučajeva, prirodna selekcija zapravo eliminira stvari – one stvari koje nemaju funkciju ili su štetne za organizam."
Dakle, zaključak se nameće sam od sebe: da bi se sačuvao u prirodi, motor mora raditi. A da bi radio, mora biti 100% gotov. Prirodna selekcija naprosto ne može sastaviti motor, jer bakterija ima korist od njega tek kada je potpuno završen!
Fascinantna mikroskopska tvornica: Mašine koje grade mašine
Dok sam gledao iduće kadrove dokumentarca, ostao sam potpuno bez teksta. Znanstvenici su otkrili da se ovaj motor ne pojavljuje u stanici čarolijom. On se gradi po nevjerojatno preciznoj sekvenciji, baš kao što se na proizvodnoj traci gradi najmoderniji automobil!
Struktura se gradi iznutra prema van. Prvo se ugrađuju sićušni elementi u prsten statora. Kada je ta baza gotova, sustav šalje povratnu informaciju (signal) da tu više ne treba dodavati komponente. Zatim se automatski dodaje štap, pa još jedan prsten, a tek onda dolazi zglobni element točne veličine, postavljen pod preciznim kutom. Na samom kraju, kada je sve savršeno usklađeno, gradi se propeler.
Da biste ispravno izgradili ovaj motor, potreban je kompleksan strojni sustav unutar stanice koji koordinira vrijeme i instrukcije. Pazite sad ovo: potrebne su vam druge mašine koje služe samo za sastavljanje ovih mašina! A te tvorničke mašine za sastavljanje zahtijevaju konstrukciju od strane nekih trećih mašina! Ako je bilo koji dio stavljen na pogrešno mjesto ili u pogrešno vrijeme, motor neće funkcionirati.
Zapitajte se – kako išta od ovoga može biti objašnjeno pukom slučajnošću, blatom i milijunima godina slijepih mutacija?
Darwinovo vlastito proročanstvo ostvaruje se danas
Istražujući sve ovo iz udobnosti svoje sobe, došao sam do neizbježnog zaključka: ovdje imamo posla s nesvodivom složenošću sve do najnižih, atomskih razina biologije. Jednostavno ne postoji logično, darvinističko objašnjenje kako je ovakva proizvodna traka mogla nastati sama od sebe.
Ono što je najviše fascinantno, a usudio bih se reći i ironično u cijeloj ovoj priči, jest činjenica da je Charles Darwin – prije više od 150 godina, kada nije imao pojma o postojanju ovih mikroskopskih strojeva – zapravo predvidio što bi moglo uništiti njegovu teoriju.
Bio je iznimno svjestan slabosti svoje ideje, pa je u svojoj kultnoj knjizi iskreno napisao:
"Kada bi se pokazalo da i jedan složen organ nije mogao nastati brojnim sukcesivnim malim modifikacijama, moja teorija bi apsolutno pala."
Čini se da smo današnjom tehnologijom, elektronskim mikroskopima i otkrićem rotacijskog bakterijskog motora zakucali upravo na ta vrata koja je Darwin osobno ostavio odškrinuta. Gledajući ove mikroskopske tvornice, strojeve koji grade strojeve i genijalan dizajn koji jednostavno ne podnosi slučajnosti, moram se zapitati: Je li Darwinova teorija danas napokon apsolutno pala?
Što vi mislite o ovome? Jeste li ikada na biologiju i vlastito tijelo gledali iz ovog inženjerskog, gotovo arhitektonskog kuta? Vjerujete li i dalje da je sve ovo rezultat slučajnosti ili u ovome vidite jasan plan?
Pišite mi u komentarima, jedva čekam pročitati vaša razmišljanja i otvoriti raspravu!
Nema komentara:
Objavi komentar