 |
Lijeva strana: "BAKTERIJA (PROKARIOTSKA STANICA)". Prikazan je presjek štapićaste bakterije. Vanjska ovojnica ima oznake "stanična stijenka" i "stanična membrana". Izvana su označeni "fimbriae" i "Bič". Unutrašnjost je ispunjena citoplazmom u kojoj su označeni "ribosomi" i "DNA (Nukleoid) - labava genetska uputa".
Desna strana: "LJUDSKA STANICA (EUKARIOTSKA STANICA)". Prikazan je presjek složene ljudske stanice s mnogo organela. U središtu je velika ljubičasta "Jezgra" s oznakama "jezgrina ovojnica" i "DNA (unutar jezgre)". Ostale organele su označene: "stanična membrana", "Golgijev aparat", "glatki ER", "lizoplam", "citoskelet", "mitohondriji ('elektrane' stanice)".
Znam što mislite. Kad netko kaže "bakterije", prva i jedina asocijacija su prljave ruke, bolesti, miris dezinficijensa, Domestos i panika. Iskreno? I ja sam donedavno živio u tom uvjerenju.
Ali, uhvatilo me neko ludilo, odlučio sam malo zakopati po literaturi, znanstvenim člancima i knjigama. Ljudi moji, ono što sam otkrio doslovno mi je raznijelo mozak. Proveo sam dane čitajući o ovim mikroskopskim čudovištima (ili bolje rečeno, neshvaćenim superherojima) i shvatio sam da smo im zapravo dužni vlastiti život. Doslovno.
Pa evo što sam iskopao nakon sati i sati istraživanja, složeno tako da i mi obični smrtnici možemo shvatiti.
Što su uopće ti naši nevidljivi cimeri?
"Kad kažem da su 'jednostanični organizmi', to doslovno znači da cijelo to živo biće stane u jednu jedinu, sićušnu stanicu. Ali ta stanica je totalni minimalist u usporedbi s našima. Dok proučavate biologiju, brzo shvatite da našu ljudsku stanicu možete zamisliti kao luksuznu vilu s hrpom odvojenih soba (organela) i velikim, zaštićenim sefom u sredini (jezgrom) gdje čuvamo svoju DNA.
E, bakterijska stanica je više poput studentske garsonijere otvorenog tipa. Nema sefa, nema pregradnih zidova – njihova DNA jednostavno slobodno pluta u sredini te jedne 'prostorije'. Ipak, kako bi preživjele u surovom svijetu, izvana su obavijene čvrstim staničnim zidom koji im služi kao neprobojni oklop. A ono što mi je bilo najviše fora? Mnoge od njih imaju i male repiće (bičeve) pomoću kojih plivaju i jure uokolo poput minijaturnih glisera!"
Krenimo od osnova. Bakterije su jednostanični organizmi. Znanstvenici ih zovu prokarioti – što u prijevodu znači da nemaju onu pravu staničnu jezgru u koju je spakirana genetska uputa (kao što to imaju naše ljudske stanice). One svoju DNA samo nonšalantno "bace" u sredinu stanice i to im savršeno funkcionira.
I prastare su. Dok su dinosauri bili tek daleki, neostvarivi san evolucije, bakterije su već milijardama godina vladale Zemljom. Zapravo, one su bile prvi živi stanovnici našeg planeta. Toliko su minijaturne da bi ih na vrh igle stalo na tisuće, ali su apsolutno svugdje. Fasciniralo me kad sam pročitao o takozvanim ekstremofilima – bakterijama koje žive u vrelim gejzirima gdje bi se čovjek skuhao u sekundi, u ledu na Antarktici, u najdubljim dijelovima oceana pod stravičnim tlakom, pa čak i u radioaktivnom otpadu. Ako ikada dođe do smaka svijeta, kladim se na njih. One će zasigurno preživjeti. Naš Stvoritelj me uvijek čudesno iznenadi svojom predivnom i čudesnom kreacijom kojoj se mogu diviti bez prestanka. 😇
Ljudsko tijelo ili hodajući planet?
E, ovdje sam se kod čitanja morao zaustaviti i pročitati rečenicu dvaput. Jeste li znali da u našem tijelu i na njemu živi otprilike isti broj bakterijskih stanica kao i naših vlastitih ljudskih stanica?
Pričamo o brojci od nekih 39 bilijuna! (Da, bilijuna, s "b"). Znači, tehnički gledano, vi ste samo 50% čovjek, a ostalih 50% ste – bakterije. Nismo mi samo pojedinci, mi smo doslovno hodajući ekosustavi. Vi ste za njih čitav jedan planet. Ima ih posvuda. U ustima (tamo ih navodno ima više nego ljudi na Zemlji), na koži, u korijenu trepavica, a daleko najviše u našem debelom crijevu. Ovo me toliko fascinira i zadivljuje da mogu viknuti u sav glas: "Divan si Gospode, predivno i čudesno si stvorio ovaj svijet, gdje je ono nevidljivo još više zanimljivije od vidljivog! Hvala ti da mogu bez prestanka istraživati tvoja djela! 😍
Dobri momci – Zašto bismo bez njih umrli?
Kroz ovo svoje malo istraživanje shvatio sam da je najveća nepravda u povijesti to što sve bakterije trpamo u isti koš. Velika većina njih su naši ultimativni zaštitnici.
Naš osobni pogon (Probava i imunitet): Naša crijeva su poput velegrada za bakterije, a to se stručno zove mikrobiom. One tamo rade prekovremeno – razgrađuju hranu koju mi sami ne bismo mogli probaviti. Istraživanja pokazuju da one zapravo treniraju naš imunosni sustav i proizvode vitamine (poput vitamina K i nekih B vitamina) bez kojih ne bismo mogli funkcionirati. Kad popijete antibiotik pa vas zaboli trbuh, to je zato što ste uz one loše padobrance kolateralno pobili i ove svoje male tvorničke radnike.
Mozak u trbuhu: Ovo me totalno oborilo s nogu. Jeste li znali da dobre bakterije u crijevima sudjeluju u proizvodnji ogromnog dijela serotonina, hormona sreće? Da, vaše raspoloženje, vaša anksioznost, osjećaj depresije ili poletnosti doslovno ovise o tome tko vam živi u trbuhu i čime ih hranite! Brza hrana i previše šećera hrane loše bakterije, a one onda šalju signale vašem mozgu da ste umorni i razdražljivi.
Zemljina pluća i reciklaža: Mislite da drveće proizvodi sav kisik na Zemlji? Krivo. Sićušne cijanobakterije u oceanima zaslužne su za ogroman dio kisika koji upravo sada udišete. U prirodi one fiksiraju dušik iz zraka kako bi biljke uopće mogle rasti i recikliraju apsolutno sve što ugine. Da nema bakterija, Zemlja bi se u roku keks ugušila u vlastitom otpadu. Zaboravite i na hranu – bez njih ne bi bilo sira, jogurta, kiselog kupusa, pa čak ni kave i piva (da, piva!).
Kako je jedna bakterija mijenjala tijek povijesti
Kad sam proučavao literaturu, naišao sam i na mračnu stranu. Patogene bakterije su možda jako mali postotak, ali su znale baciti cijela carstva na koljena.
Najstrašniji primjer u povijesti? Crna smrt, odnosno kuga u 14. stoljeću. Uzročnik je bila bakterija Yersinia pestis, koju su prenosile buhe na crnim štakorima. Taj jedan jedini mikroskopski zlikovac izbrisao je s lica Zemlje između 30% i 50% tadašnjeg stanovništva Europe! Doslovno je promijenila tijek ljudske povijesti, urušila feudalizam i prekrojila ekonomiju cijelog kontinenta. To samo pokazuje koliko su ovi mikroorganizmi moćni kad se stvari otmu kontroli i prevare naš imunološki sustav.
Neuredan laboratorij i slučajni spas čovječanstva
Dugo smo bili potpuno bespomoćni protiv tih patogenih zlikovaca. Obična ogrebotina na trnu ruže ili manja posjekotina u prošlosti je mogla značiti smrtnu presudu zbog infekcije. A onda se dogodilo jedno od najvažnijih (i najslučajnijih) otkrića u povijesti.
Škotski znanstvenik Alexander Fleming je 1928. godine otišao na godišnji odmor i zaboravio pospremiti svoj laboratorij. Ostavio je prljave posudice s kulturama bakterija na stolu. Kad se vratio s mora, vidio je da se u jednoj posudici uhvatila nekakva čudna plijesan i da u širokom krugu oko te plijesni bakterije uopće ne rastu. Plijesan ih je ubijala! Ta plijesan zvala se Penicillium notatum, i tako je potpuno slučajno otkriven penicilin, prvi antibiotik.
To je bio trenutak kad smo napokon dobili moćno oružje protiv bakterija koje uzrokuju upale pluća, sifilis, tuberkulozu, gnojne angine i razne opasne infekcije. Ali... tu sam naišao na jedno veliko upozorenje u znanstvenim radovima.
Zbog našeg prekomjernog i paničnog kljukanja antibioticima (ljudi ih često piju i za obične viroze, na koje antibiotik uopće ne djeluje!), te su bakterije počele učiti i mutirati. Otpornost na antibiotike (tzv. superbakterije) danas je jedan od najvećih problema s kojima se moderna medicina suočava. One se prilagođavaju i postaju potpuno imune na naše lijekove. Ako ne postanemo puno pametniji i prestanemo piti antibiotike kao bombone, mogli bismo se vratiti u doba prije Fleminga.
Nakon svega ovoga što sam pročitao i proučio, moj pogled na svijet se definitivno promijenio. Sljedeći put kad perem ruke, i dalje ću koristiti sapun (nećemo sad pretjerivati i prestati održavati higijenu), ali ću se sjetiti da tamo negdje na mojoj koži i duboko u meni radi prava mala tiha vojska bez koje me jednostavno ne bi bilo. A bome, dobro ću i paziti što jedem, samo da oni moji mali "tvorničari serotonina" u trbuhu ostanu sretni i namireni.
E sad, baš me zanima vaše mišljenje! Je li vas neki od ovih podataka šokirao kao i mene kad sam krenuo istraživati? Jeste li znali za ovu priču o 50/50 omjeru stanica u tijelu ili da nam bakterije utječu na mozak i raspoloženje? Pijete li probiotike ili pazite na svoj mikrobiom?
Hvalospjev Bogu za tako čudesno stvaranje
Gospode, veličanstvena su djela Tvoja,i nedokučiv je um koji ih je satkao.
Kada promatram visine nebeske, djelo ruku Tvojih,
i kada uronim u dubine najmanje kapi vode,
otkrivam slavu Tvoju skrivenu ljudskome oku.
Ti si čudesno oblikovao ono nevidljivo,
u sićušnu si stanicu udahnuo silu života.
Kao savršeni graditelj složio si temelje postojanja,
i u dvostruku uzvojnicu, u tajni zapis DNA,
utkao si nacrt za svako stvorenje koje diše.
Slavim Te zbog onih najmanjih slugu Tvoga stvaranja,
zbog bezbrojnih bakterija koje tiho održavaju svijet.
Postavio si ih kao nevidljive čuvare Zemlje,
da obnavljaju prah zemaljski i hrane život u nama,
pokazujući da ni najmanji među nama nije bez svrhe u Tvom planu.
Zaista, divno li smo stvoreni, nevjerojatna su djela Tvoja!
Od golemih galaksija do nevidljivog srca jedne jedine stanice,
sav svemir pjeva o Tvojoj beskrajnoj mudrosti.
Neka Te slavi sve što jest, vidljivo i nevidljivo,
u sve dane mojega života.
Pišite mi u komentarima ispod, baš želim čuti što mislite (a i da znam da nisam jedini koji je postao malo opsjednut ovom temom u zadnje vrijeme)! 👇
