 |
| "Znameniti Kamen iz Rozete, ključ za dešifriranje hijeroglifa. Prikazana je nepravilna crna bazaltna ploča s urezanim natpisima u tri različita pisma: staroegipatski hijeroglifi na vrhu, demotsko pismo u sredini i starogrčki jezik na dnu." |
Dobrodošli! Moram vam odmah na početku priznati jednu stvar: u ovaj sam članak uložio zaista jako puno truda, sati čitanja i kopanja po povijesnim izvorima. Zašto? Zato što povijest nije samo hrpa suhoparnih datuma. To su priče o nevjerojatnim ljudima, opsesijama i slučajnim otkrićima koja su zauvijek promijenila način na koji gledamo našu prošlost. Zato se zavalite, skuhajte kavu i krenite sa mnom na putovanje – od širokih prostranstava biblijske arheologije do najvećih tajni starog Egipta i Mezopotamije.
Tajne skrivene pod zemljom: Što je uopće biblijska arheologija?
Kada razmišljam o biblijskoj arheologiji, uvijek me fascinira činjenica da to nije obično prekopavanje pijeska; to je prava detektivska potraga. Njezini se zaključci o starinama (od grčke riječi arhaios – star, drevan) temelje prvenstveno na onome što je fizički izvađeno iz zemlje.
Ono što ovu disciplinu čini nevjerojatno uzbudljivom jest traženje materijalnih dokaza za detalje koje Biblija izričito spominje. Radi se o proučavanju koje pokriva ogroman geografski i vremenski raspon, a zanimljivo je da su upravo počeci općih arheoloških istraživanja poslužili kao temelj iz kojeg se kasnije razvila ova intrigantna i samostalna disciplina.
Napoleonova egipatska avantura i prva sustavna istraživanja
Da bismo razumjeli kako su počela velika arheološka otkrića, moramo se vratiti u svibanj 1798. godine. Tada je Napoleon Bonaparte u tulonskoj luci okupio impresivnu flotu od 128 brodova i 38 tisuća prekaljenih veterana. Njegov cilj? Osvojiti Egipat, a zatim produžiti sve do Indije i zadati smrtni udarac britanskoj moći.
Ipak, Napoleon je napravio nešto genijalno – sa sobom je poveo pravu "vojsku" intelektualaca: astronome, kemičare, inženjere, orijentaliste i slikare. Pokrenuo je prva sustavna znanstvena istraživanja Egipta. Mjerili su ruševine, detaljno opisivali spomenike, izrađivali modele i otiske, skupljajući ogromnu zbirku umjetnina.
Slučajno otkriće koje je promijenilo sve
Kruna te ekspedicije dogodila se u kolovozu 1799. godine. Jedan inženjerijski odred, kopajući oko tvrđave Rašid blizu mjesta Rozete, iz zemlje je izvukao veliku, crnu, poliranu ploču od bazalta.
Bila je ispisana u tri stupca. Prva dva stupca skrivala su tekst na staroegipatskom (zapisana u složenim hijeroglifima i novijem, demotskom pismu), dok je treći stupac bio ispisan na grčkom jeziku. Jedan od Napoleonovih generala, helenist po struci, s lakoćom je pročitao grčki dio. Radilo se o svečanoj poslanici egipatskih svećenika iz 196. godine prije Krista, povodom krunidbe faraona Ptolomeja V. Epifana.
1500 godina mraka i rađanje genijalca
Tu dolazimo do onog najdramatičnijeg dijela povijesti. Znate li da je oko 391. godine nestalo posljednjih egipatskih svećenika, a s njima je umrla i teška umjetnost čitanja hijeroglifa? Punih 1500 godina bezbrojni natpisi na hramovima, grobnicama i obeliscima bili su samo skup mrtvih, nečitljivih znakova.
Znanstvenici su bili očajni. Znali su da je Kamen iz Rozete dvojezičan i da krije rješenje, ali svi pokušaji dešifriranja završavali su razočaranjem. Mnogi su mislili da taj kod nikada neće biti razbijen.
A onda se na sceni pojavljuje čudo od djeteta. Inspektor Jean-Baptiste Fourier u Grenoblu pronalazi dječaka po imenu Jean-François Champollion. Taj je klinac s 13 godina tečno govorio latinski, grčki i hebrejski, a ubrzo je savladao arapski, sirijski, haldejski, starokineski, sanskrt i koptski!
23 godine opsesije i konačni trijumf
Kao netko tko je uložio sate i sate samo u pisanje ovog teksta, mogu samo zamisliti Champollionovu posvećenost. On je u Parizu doslovno uronio u učenje istočnih jezika jer je želio shvatiti psihologiju i način razmišljanja starih Egipćana. Vjerovao je da je to jedini put do ključa.
Nakon nevjerojatne 23 godine napornog rada, Champollion je objavio rezultate. Shvatio je nešto genijalno: egipatsko pismo nije samo slikovito. Ono je istovremeno slikovito, simbolično i fonetsko – često unutar iste riječi! Njegov rječnik i gramatika otvorili su vrata nevjerojatnim bogatstvima egipatske kulture i zahvaljujući njemu, danas stručnjaci s lakoćom čitaju hijeroglife.
Selidba na Bliski Istok: Behistunska stijena
No, priča o velikim dešifriranjima tu ne staje. Dok se rješavala enigma Nila, prije otprilike 150 godina rađala se arheologija Bliskog Istoka. Znanstvenici su krenuli prema dolinama Tigrisa i Eufrata, kolijevkama najranijih svjetskih civilizacija.
Upravo su tamo pronađeni artefakti koji nam danas omogućuju da bolje razumijemo vrijeme u kojem su živjeli Izraelci i drugi narodi, ali i koji opipljivo potvrđuju događaje opisane u Svetom pismu.
I baš kao što je Egipat imao svoj Kamen iz Rozete, Mezopotamija je imala svoj ključ – Behistunsku stijenu. Sredinom 19. stoljeća, točnije 1835. godine, engleski časnik Henry Creswicke Rawlinson uspio je odgonetnuti trojezični natpis perzijskog cara Darija I., što je poslužilo kao temelj za dešifriranje klinastog pisma.
Zvuči kao scena iz Indiane Jonesa, zar ne? No, kako je točno Rawlinson došao do otkrića ovog natpisa na vrtoglavoj visini nepristupačne stijene? E, to je nevjerojatna priča u koju ćemo zaroniti u sljedećem nastavku...
Nema komentara:
Objavi komentar