Najučinkovitija mašina u svemiru: Skriveni motor u našim stanicama 4

 

Dobrodošli u nastavak naše mikroskopske avanture! U prošlom smo tekstu vidjeli kako su nova otkrića o stanici bacila veliku sjenu na teoriju Charlesa Darwina. Shvatili smo da stanica nije tek obični "komadić želea", već tvornica prepuna instrukcija. Danas, pak, idemo korak dalje. Zaronit ćemo ravno u samo srce te tvornice i upoznati se s nečim što prkosi svim zakonima puke slučajnosti.

Kada razmislimo o našem tijelu i funkcijama koje ono svakodnevno obavlja – od čula sluha, vida, mirisa, pa sve do imunološkog sustava, krvotoka i procesa disanja – moramo shvatiti jednu stvar: sve to zahtijeva ogroman broj mikroskopskih strojeva. Za svaku, pa i najmanju funkciju, postoji točno određena molekularna mašina.

Kada danas pogledamo ove nevjerojatne mehanizme, sasvim logično se pitamo: Otkuda dolaze? Uobičajeni školski odgovor je – Darwinova evolucija. Ali, kako ističe dr. Michael Behe: "To je objašnjenje, po mom mišljenju, potpuno neadekvatno."

Konferencije 90-ih i otkriće koje je šokiralo znanstvenike

Tijekom 90-ih godina, na seriji akademskih konferencija, dr. Michael Behe prvi je put javno prezentirao svoje sumnje o tome da kompleksne molekularne mašine mogu nastati slučajnim evolucijskim procesima. A jedna je mašina posebno privukla njegovu pažnju.

Bila je to mašina koja pokreće jedan naoko jednostavan, ali zapravo nevjerojatno složen organizam – bakteriju.

Bakterija koja se kreće kroz tekućinu pomoću svog "repa"

Dr. Behe se i danas živo sjeća tog presudnog trenutka:

 "Sjećam se kada sam prvi put pogledao biokemijsku knjigu i vidio crtež bakterijskog biča (flagelluma). Sa svim svojim dijelovima i u svom svom sjaju, taj mehanizam je imao propeler, kuku, stator, pogon... Kada sam to pogledao, rekao sam sam sebi: 'To je motor. To mora biti dizajnirano. To nije nikakvo slučajno sklapanje dijelova, to ima svoga dizajnera!'"

Uvećanje od 50.000 puta otkriva pravu istinu

Reakcija dr. Behea uopće nije iznenađujuća kada shvatite o kakvom je molekularnom motoru riječ. On služi kako bi pokretao bakteriju kroz tekućinu, a njegov rad u potpunosti ovisi o sustavu nevjerojatno fino raspoređenih i međuzavisnih mehaničkih dijelova. Ovdje se radi o takvoj kompleksnosti koju Charles Darwin nije mogao niti zamisliti!

Da bismo te dijelove uopće vidjeli, biokemičari danas koriste moćne elektronske mikroskope i moraju sliku uvećati nevjerojatnih 50.000 puta! Tek tada pred njihovim očima izranja struktura motora i čisti inženjering na mikro razini.

Detaljan prikaz nevjerojatnog molekularnog motora unutar bakterijskog biča

"Najučinkovitija mašina u cijelom svemiru"

Ono što su znanstvenici vidjeli ostavilo ih je bez teksta. Ugledni dr. Howard Berg sa Sveučilišta Harvard nazvao je ovaj bakterijski motor "najučinkovitijom mašinom u cijelom svemiru". A kada čujete njegove specifikacije, bit će vam jasno i zašto!

Ova majušna, mikroskopska mašina napravi i do 100.000 okretaja u minuti! Uz to, posjeduje prave senzore za očitavanje okoline i pronalazak hrane. No, tu čudima nije kraj. Iako se okreće tom stravičnom brzinom, ovaj motor može stati jednako brzo. Dovoljna mu je samo četvrtina jednog jedinog okreta da se u potpunosti zaustavi, promijeni smjer i iste sekunde nastavi s okretanjem od 100.000 obrtaja u minuti u suprotnom pravcu!

Kao i svaki pravi mehanički motor, bakterijski flagellum posjeduje veliki broj krucijalnih komponenti bez kojih rad naprosto ne bi bio moguć: on ima svoj izolator, kuku (univerzalni zglob), propeler, stator i rotor.

To nije metafora, to je prava mašina

Svi ovi nabrojani dijelovi doslovno funkcioniraju kao sastavni dijelovi stroja. Ugledni mikrobiolog dr. Scott Minnich to je savršeno sažeo u jednoj rečenici:

"Mi ne pokušavamo nikoga uvjeriti slikovitim rječnikom, to je zbilja njihova funkcija!" 

Dakle, biokemičari ne koriste riječ "motor" kao nekakvu simpatičnu metaforu – to je u biološkom i inženjerskom smislu doista pravi pravcati motor.

Od trenutka njegovog otkrića pa sve do danas, znanstvenici zagovornici darvinizma grčevito su nastojali razumjeti i objasniti kako bi jedan ovakav inženjerski dragulj mogao nastati postupno, sićušnim i sporim koracima prirodne selekcije. Rezultat? Do sada nisu našli apsolutno nikakvo logično, uvjerljivo darvinističko objašnjenje za njegov nastanak. 

Ako uklonite samo jedan dio ovog složenog motora – na primjer rotor – motor ne radi 99% slabije. On ne radi uopće! A priroda ne čuva i ne razvija beskorisne dijelove milijunima godina "nadajući se" da će se jednoga dana spojiti u motor.

Kada sljedeći put pogledate u noćno nebo puno zvijezda ili vlastiti odraz u ogledalu, sjetite se da se u svakoj našoj stanici, u mikroskopskom svijetu, kriju milijuni savršenih mašina. Što mislite – je li sve to samo slijepa slučajnost iz "komadića želea", ili je to ipak majstorski potpis genijalnog Dizajnera?

Ostavite mi svoja razmišljanja u komentarima!

P. Antun