Pitanje vječnosti, koje nitko ne može izbjeći
Izlazak sunca, prekrasno jutro, sunčeve zrake probijaju krošnju oraha. Život se čini tako opipljivim i vječnim u ovakvim trenucima. Pa ipak, o onome što dolazi nakon njega rijetko kada ozbiljno razgovaramo. U svakodnevnim, usputnim razgovorima često se oslanjamo na površne teorije — od reinkarnacije do potpunog ništavila — no rijetko tko se uistinu suočava s onim što nas čeka. Pitanje vječnosti koje nitko ne može izbjeći je gdje čovjek ide poslije smrti? Iz mog iskustva znam da većina razmišlja ovako: "Pa tko to zna, odande se još nitko nije vratio!" Takav životni stav je velika zabluda, jer jedan se vratio, a taj jedan je u svojoj trogodišnjoj misiji, vratio i Lazara i Jairovu kćer u život. To je Isus Krist koji je osobno za mene najveća povijesna ličnost i koji nije neki izmišljeni lik iz bajke, nego je to naša povijet koja se doista desila. O tome ću pisati drugom prilikom jer ovaj članak sam posvetio temi, iz Biblijskog odlomka o Lazaru i bogatašu-ima li života nakon smrti?
Ljudi brinu za prolazno, a svoju vječnost zanemaruju
Iz vlastitog iskustva primjećujem da ljudi kontinuirano izbjegavaju temu smrti. Razumljivo je i zašto: biblijska stvarnost raja i pakla u čovjeku budi nelagodu. Pomisao na odgovornost pred Bogom i mogućnost vječnog odvajanja od Njega kod mnogih izaziva otpor, pa čak i ljutnju. Lakše je brinuti o sutrašnjim obavezama, računima i tome što ćemo jesti i piti, nego se zapitati gdje ćemo provesti vječnost.
A ipak, to pitanje – “Gdje čovjek ide poslije smrti?” – tinja u skoro svakoj glavi. To nije obično pitanje, već najvažnija tema našeg postojanja. Odgovor na njega potražit ćemo u Svetom Pismu. Isus Krist je naš najpouzdaniji izvor, a Njegova izvještaj o bogatašu i Lazaru — stvarni povijesni događaj koji je ostavio dubok utisak na mene — otkriva nam trijeznu i neporecivu istinu o onome što nas čeka s druge strane groba.
Isusova priča o bogatašu i Lazaru
'»Bio jednom neki bogataš. Odijevao se u najbolju odjeću i svakodnevno se obilno gostio. A siromašni čovjek po imenu Lazar ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima. Čeznuo je da se najede mrvica s bogataševog stola. Čak su i psi dolazili te mu lizali čireve. Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga.
Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. Povikao je i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. Osim toga, između nas i vas velik je ponor.
Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’ Bogataš je rekao: ‘Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću moga oca, jer imam petero braće. Neka ih upozori da i oni ne dođu na ovo mjesto muka!’ A Abraham je odgovorio: ‘Imaju Mojsija i proroke. Neka njih slušaju!’ Bogataš je odgovorio: ‘Neće, oče Abrahame, ali ako tko od mrtvih dođe k njima, obratit će se.’ A Abraham mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati ni onoga koji ustane od mrtvih.’«'Luka 16:19-31
Analiza teksta Luka 16:19-31
Ova priča nije mit, legenda ni usporedba bez stvarnosti. Isus nikada ne koristi nepostojeće slike da bi objasnio duhovne istine. On uvijek uspoređuje stvarnost sa stvarnošću. Zato ova priča otkriva stvarne vječne sudbine: raj i pakao.
Kontrast na zemlji – Bogatstvo bez Boga naspram siromaštva s Bogom
Bogataš je bio čovjek koji je živio u obilju, bio religiozan, poznavao je Mojsija i proroke, brinuo za svoju obitelj i imao uglednu sahranu. Bogataš je dakle bio svjestan cijelo vrijeme da zbog svojeg odbacivanja Boga, može završiti u paklu, no nije uopće mario za to. Biti religiozan, znači godišnje izvršavati religiozne obrede, bez istinskog pomirenja s Bogom. Dakle ti religiozni obredi bili su za bogataša samo formalnost ili rutina koju je obavljao u određeno vrijeme godišnje. Nije imao pravi odnos s Bogom, nije vjerovao Bogu niti ga tražio. Bio je strašno bogat, ali nije imao vjere. Jer kako vidimo, svo njegovo bogatstvo bilo je pred Bogom ništavno, bezvrijedno.
Bogataš je za Boga čovjek bez imena.
U Isusovoj priči, ime bogataša nije rečeno, no to nije slučajno, jer oni koji Boga ne trebaju u svojim životima, niti ga traže, za Njega su takvi bezimeni. Zato ga Isus namjerno oslovljava sa: "bogataš". Ovdje ne želim nikoga povrijediti, nego jednostavno reći suhu istinu, jer bogataš je za Boga bio samo "Stvorenje Božje", dok nasuprot njemu siromašni Lazar je bio "Dijete Božje", što je strahovito velika razlika! Ime "Lazar"-znači: "Bog pomaže".
Lazar je imao skoro ništa ali je imao ono glavno-vjeru!
Isus opisuje Lazara kao siromašnog čovjeka koji je ležao pred bogataševim vratima, sav u čirevima, čeznuvši da pojede makar mrvice sa bogataševog stola. Ovaj opis siromaha jasno nam govori da je bio izuzetno siromašan i k tome jako bolestan i vjerojatno nepokretan ili slabo pokretan, jer su i psi dolazili i lizali mu čireve po njemu. Vjerojatno se siromašni Lazar svaki dan uspio nekako dovući do bogataševih vratiju, kako bi dobio barem sitne ostatke od bogate trpeze. Isus ne opisuje bogataševu reakciju na prisustvo Lazara, tako da zaključujem da je bogatašu bilo svejedno za Lazara, vjerojatno ga je primjećivao, ali mu nije ponudio da se najede iako je znao da Lazar osim svoje bolesti ništa materijalno ne posjeduje. Lazar je zaista bio jako siromašan, materijalno ali duhovno bio je nebrojeno puta bogatiji od bogataša, jer imao je ono najvažnije a to je vjera u Boga koja je na kraju kako vidimo odlučila gdje će provesti vječnost.
Trenutak smrti – Što se događa sekundu nakon što srce stane?
Isus dalje opisuje da prvi umire Lazar-(Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga). U ovom opisu primjećujem da su Lazara anđeli odnijeli u raj, slikoviti opis "Abrahamovo naručje", što znači Lazar je otišao u Abrahamovu prisutnost u raj. Dok nasuprot tome Isus jednostavno kaže da je bogataš umro i pokopali su ga. Primjećujete li razliku? Kasnije čitamo sljedeće: Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. Dakle kad su obojica umrli ili napustili ovaj fizički svijet, kada im je srce stalo, svaki od njih probudio se u onoj dimenziji kako je i živio ovdje na zemlji. Kada je bogataš počeo razgovor s Abrahamom, najviše me se dojmio ovaj stih: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ Dakle ovdje vidimo jasnu sliku bogataševe muke u paklu! Ovaj stih bi trebao moralno uzdrmati ne samo svakog kršćanina nego i svakog čovjeka! Bogataš zapomaže samo za kapljom vode, jer se strahovito muči, dok nasuprot njemu, Lazar koji se u poređenju sa vječnosti, samo kratko mučio na zemlji, sada je utješen za svu vječnost. Dakle taj trenutak smrti, za obojicu je bio samo prelaz u dvije različite vječnosti, raj i pakao. Ovdje želim napomenuti da Bog daje svakom po njegovim djelima, za vrijeme ovog fizičkog života.
Nema spavanja duše
Isus jasno pokazuje da nema "spavanja duše" niti čekanja. Smrt je samo prag. Dakle bogataš je bio svjestan svojih muka u svijetu mrtvih. Isto tako Lazar je bio istovremeno u raju a bogatašu je Bog dao da to sve vidi. Skeptici tvrde kako nije moguće da je bogataš vidio iz pakla, Lazara u raju. Ovakve tvrdnje nemaju istinskog argumenta, jer Isus nije izmišljao niti lagao, jer sama činjenica da je bio bezgrešan, pobija ovakve špekulacije. Bezgrešan Isus ne izmišlja. Nadalje kao što sam već na početku napomenuo, Isus je uvijek govorio stvarne događaje, pa čak ako se radi i o usporedbama.
Velika provalija – Zašto nema povratka ni promjene?
U stihu 26 spominje se "golema provalija" koja je utvrđena zauvijek. Nakon smrti više nema prilike za pokajanje, nema druge šanse, niti prelaska s jednog mjesta na drugo. Bog je dopustio bogatašu da vidi kako je odbacio svoju mogućnost da bude na istom mjestu sa Lazarom i Abrahamom. Dakle nema više:
čistilišta, reinkarnacije, naknadnog prelaska, mogućnosti promjene nakon smrti. Božje odredbe i pravila su uvijek iste kao i On sam, nikada se ne mijenja.
A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. Osim toga, između nas i vas velik je ponor. Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’
Bogataš propustio pomirenje s Bogom
Ključna poruka ovog stiha je da kada Bog jednom zatvori vrata i stavi provaliju, za koju osobno vjerujem da je bila bez dna, nitko više ne može prijeći s jedne strane na drugu, jednostavno je nemoguće i osobno vjerujem ako se bogataš i pokušao približiti Abrahamu i Lazaru, nevidljiva Božja sila ga je odbacivala nazad, ili je dobivao još veće boli i duhovnu patnju. Dakle ne radi se o izmišljenoj priči nego se doista tako dogodilo. Biblija nas uči da je Bog Svet i Pravedan i da ništa grešno neće ući u Njegovu prisutnost! Ovdje leži čak i jedan od odgovora, zašto Bog dopušta da zli ljudi dugo žive i dugo čine zlo i nepravdu? Na to pitanje ima više odgovora, jedan od njih jer je vječan, drugi je jer strpljivo čeka da mu se što više ljudi obrati i pokaje, jer nije ograničen vremenom i prostorom kao mi. Treći jer ljubi čovjeka i uvijek mu iznova daje šansu i dovoljno vremena za pokajanje. Čevrti je da ljubi i dobre i zle ljude i da ima vremena donijeti konačni sud koji se desi kako vidimo nakon fizičke smrti. Bogataš je proveo cijeli život u bezbožnosti i velikom izobilju, no Bog kako znamo ne radi svoj račun u određenom mjesecu u godini, nego na kraju kad čovjek napusti ovaj svijet i kad dođe u Njegovo prisustvo.
Tako je bilo i sa bogatašem, cijeli život je proveo u izobilju i imao i previše vremena za pomirenje sa Bogom, no on to ipak nije učinio, što ga je koštalo njegove vječnosti provedene u paklu. Naša vječna destinacija se zaključava u trenutku našeg zadnjeg zemaljskog daha. Zadnji put kad izdahnemo, nema više povratka, nema pokajanja, nema žaljenja za grijehom, nema oprosta od Boga, nema obraćenja i nema ničega više što smo duhovno trebali učiniti kako bismo završili u Božjoj prisutnosti. Lazar je to sve učinio, jer mu je očito to bilo važnije od hrane i pića ili od odijela i on se očito nije brinuo tjeskobno za ovozemaljske prolazne stvari, on je čak rekao bih, bio na jednom velikom minimalcu svega toga prolaznog. Bogataš, velika suprotnost svemu tome.
Isusovo upozorenje živima – Imamo Mojsija i Proroke
Bogataš moli Abrahama da pošalje Lazara natrag na zemlju kako bi upozorio njegovu braću. Abrahamov odgovor je ključ cijele prispodobe. Ljudi misle da bi im neko čudo (poput ukazanja ili povratka iz mrtvih) promijenilo srce. Abraham kaže: "Ako ne slušaju Mojsija i Proroka (Sveto Pismo), neće povjerovati sve da tko i od mrtvih ustane."
Iz vlastitog iskustva znam da onaj tko ne sluša, ne vjeruje niti čudima, jer mu je srce ukorijenjeno u tami i nepravdi. Nemali broj puta sam kroz život sreo takve ljude i bio svjedok Božjim Riječima. Bogataš je uvidio da mu nema izlaza iz pakla, pa je sada htio na religiozan način, kako je i živio, da Abraham pošalje Lazara u kuću njegove braće, kako bi Lazar njih upozorio da se na vrijeme pomire sa Bogom. Jer kako kaže, da ako netko ustane od mrtvih, tada će povjerovati. Abraham naravno odbija glatko i bez grižnje savjesti takvu smiješnu ponudu iz više razloga. Jer Bog ne mijenja svoj sud ni odluke. Bog ne krši svoju Riječ. Ljudsko srce ostaje tvrdo unatoč čudima. Abraham niti hoće a niti može to učiniti. Božje odluke, zakoni i sud su zauvijek i ne mogu se više mijenjati. Bog je uvijek isti, ne mijenja se nikad. Bog ne diže mrtve da bi svjedočili živima. Bogataševa braća nebi se obratila čak da vide da je netko od mrtvih ustao.
Đavo se može pretvoriti u nađela svjetla
Primjena na današnjicu: Danas ljudi traže znakove, a ignoriraju Bibliju koja im stoji na polici. Zbog toga u posljednja vremena u koja smo već duboko zagazili, mnogi će biti prevareni, jer ne poznaju Bibliju niti je čitaju i uzdaju se u religiozne običaje i daju svojim očima slatko, gledajući takozvana čuda i misteriozna pojavljivanja. U drugoj poslanici Korinćanima, poglavlje 11, redak 14, apostol Pavao upozorava da se sotona može prerušiti u anđela svjetla. Ovaj citat naglašava kako ne trebamo vjerovati sve očima i da se zlo često skriva iza privlačnih laži, lažnog morala i neznanja ljudi koje sotona vješto koristi za svoj cilj.
Zašto je bogataš završio u paklu, a Lazar u raju?
Neki tumače da bogataš nije završio u paklu jer Lazaru nije dao hrane, nego zbog toga jer je bio nevjernik. Ne bi se baš složio sa ovim tumačenjima, a reći ću i zašto. Kada se čovjek obrati i pokaje za svoje grijehe, tada postaje vjernik zar nije tako? Bogataš to nije učinio i zbog svoje pale naravi, jednostavno je Lazara ignorirao, nije mu dao jesti a niti ništa za obući, nije se pobrinuo da Lazar dobije medicinsku njegu u vezi čireva po cijelom tijelu. Vjerojatno je i zbog bogataševa zanemarivanja Lazara, ovaj i brzo umro. S druge strane da se bogataš obratio i pokajao, zar se nebi onda pobrinuo i za Lazara? Pa naravno da bi! Ovako se nije mogao niti htio pobrinuti jer nije u sebi imao Božju ljubav i kako vidimo jedno je vezano uz drugo. Naravno glavni faktor je obraćenje, ali ako toga nema onda nema ni promjene u ljudskome srcu. Dakle, bogataš nije samo završio u paklu jer je bio nevjernik, iako je to naravno glavni faktor, nego i zbog toga jer je potpuno ignorirao Lazara, nije imao ljubavi prema bližnjem. Dakle njegov bezbožni život, automatski je privukao i druge grijehe na njega.
Lazar nije posjedovao ništa ali imao je sve!
S druge strane, kako sam već rekao, Lazar nije posjedovao ništa od materijalnog, ali je bio vjeran i pobožan, a to je ono glavno što treba svatko od nas, pomirenje s Bogom. Zato je i otišao u raj.
Boga ne zanimaju naša zemaljska dostignuća i titule
Iz iskustva znam a pogotovo iz
Biblije, da Boga ne zanimaju naša zemaljska dostignuća, ne zanima ga dali si u ovome životu doktor, advokat, arhitekt ili glumac ili pjevač, ne zanima ga koliko novaca, zlata ili dionica posjeduješ. Ono što ga zanima jeste dali si povjerovao Njegovom Sinu Isusu, dali si se pokajao i obratio? Dali si počeo novi život s Bogom? Dali si dopustio Kristu da uđe u tvoj život? Dakle materija i bogatstvo ga ne zanimaju, jer je sve Njegovo i nemamo ništa a da nismo od Njega primili. U Bibliji postoji pitanje:"Što imaš a da nisi primio?" Jasno je kao dan, da Bog prezire pohlepu za materijalnim bogatstvom, jer ništa nije naše, sve je Njegovo, a mi to samo koristimo. Biti zadovoljan sa onim što imamo ili posjedujemo, je jedno od najjačih učenja Gospodina Isusa. Bog želi ljudsko srce držati usmjereno prema sebi, a ne prema raspadljivoj materiji. No nažalost kako znamo i vidimo u medijima, bog ovoga svijeta je novac i zlato i što više osvojenog teritorija. Svakodnevno smo svjedoci ratova zbog nafte, a rezultat su nebrojene ljudske žrtve i nezaustavljiva poskupljenja cijene nafte, a poslije toga poskupljenja svih ostalih usluga, jer nafta je okidač za poskupljenja. Dakle ljudsko srce s obzirom na pohlepu, nije se promijenilo od stvaranja svijeta. Naš Pastor Damir rekao je to jako slikovito:"Pohlepa čini od čovjeka egoističkog luđaka".
Zaključak:
Krošnja oraha s početka ove priče i dalje stoji. Sunce i dalje izlazi. Ali naš zemaljski život je samo kap u oceanu vječnosti. Bogataš iz Isusove priče bi dao sve na svijetu za samo jednu minutu na zemlji da se pokaje. Vi tu minutu imate upravo sada, dok čitate ovaj tekst. Gdje ćete provesti svoju vječnost?
Smrt je samo trenutak i prelaz, vječnost je beskraj.
Danas je vrijeme odluke. Danas je vrijeme obraćenja. Danas je vrijeme da čovjek izabere Krista.
Želim vam Božji mir i blagoslov.
