Kako prepoznati Slavu Božju? Lekcija iz života dvojice propovjednika 1 dio

Foto von Aaron Burden auf Unsplash  Zatvorena Biblija na klupi sa naslovom sa strane:" Sveta Biblija" pomilovana sunčevim zracima pri zalasku sunca.

Božja slava je tema koja nadilazi ljudski razum. U ovom članku želim vam kroz jedan istiniti, povijesni događaj dočarati njezinu snagu i važnost za naš svakodnevni život. Priča o dvojici mladića pokazat će nam kako ljudski um reagira kada se susretne s duhovnim izazovima.

Uspon dvojice izvanrednih evangelizatora

Sredinom prošlog stoljeća, na području Sjeverne Amerike, odjednom su se pojavila dva mlada i izrazito darovita evangelizatora. Obojica su propovijedala s nevjerojatnom strašću, a njihov jedini cilj bio je vidjeti spasenje novih duša.

Njihov utjecaj bio je ogroman:Okupljali su mnoštva od preko 10.000 ljudi po susretu. Pokrenuli su snažan duhovni val među mladima. Posjedovali su karizmu koja je mijenjala živote slušatelja. Mnogi teolozi i vjernici tog vremena bili su uvjereni da će jedan od njih postati najveći evangelizator modernog doba. Taj mladić zvao se Charles Templeton, jedan od suosnivača poznatog pokreta "Mladi za Krista". Drugi propovjednik, kojeg danas cijeli svijet poznaje, bio je Billy Graham.

Charles Templeton i kriza vjere: Pitanja koja nas udaljavaju od Boga

Templeton je posjedovao briljantan um, izvanredne govorničke sposobnosti i duboku teološku inteligenciju. Međutim, iza kulisa snažnih propovijedi i prepunih dvorana, u njegovom su se umu počela rađati teška pitanja i sumnje. Ovdje je važno zastati i naglasiti jednu ključnu istinu o našem duhovnom životu. Kroz povijest, ali i u našoj svakodnevici, vidimo da postoje dvije vrste pitanja: Pitanja koja nas približavaju Bogu – ona proizlaze iz poniznosti i želje za dubljim odnosom s Tvorcem. Pitanja koja nas odvode od Boga – ona koja se oslanjaju isključivo na ljudski ponos i racionalizam, tražeći razloge za nevjeru. Nažalost, Templetonov briljantan um krenuo je putem pitanja koja su ga na kraju odvela u agnosticizam, dok je Billy Graham odabrao put potpune predaje Božjoj riječi i Njegovoj slavi.

Knjiga koja je uzdrmala kršćanski svijet: „Zbogom Bogu“

Nakon deset godina šutnje i unutarnje borbe, Charles Templeton je pretočio svoje sumnje u pisanu riječ. Objavio je knjigu pod naslovom „Zbogom Bogu"- "Moji razlozi za napuštanje kršćanske vjere“ (Farewell to God). U njoj je detaljno obrazložio zašto je odlučio okrenuti leđa Kristu.

Njegov odlazak od vjere nije se dogodio preko noći. Bio je to rezultat triju presudnih pitanja koja su ga godinama izjedala: Ekskluzivnost spasenja: „U svijetu s tisućama religija i bogova, zašto bi jedino Isus bio put do spasenja?“

Pravo na istinu: „Trebamo li doista vjerovati da samo kršćani imaju pravo?“

Problem zla i patnje: „Kako bi Bog pun ljubavi, Bog Biblije, mogao stvoriti svijet toliko ispunjen zlom i patnjom?“

Ova pitanja pokazuju kako intelektualni ponos može postati zamka koja čovjeka, umjesto prema dubljem traženju Boga, vodi u potpuni skepticizam. Iako je poznavao temelje kršćanstva i Biblije, iako je dobro znao zašto Bog dopušta zlo, njegova sumnja u pravog i suverenog Boga dovela ga je u stanje odbacivanja istine. Istraživao sam malo, putem medijskih izvora, razgovor između novinara i brata u Kristu, Lee strobela i Charlesa Templetona i došao do slijedećih spoznaja kroz moja istraživanja:

Susret dvojice novinara: Iskreni razgovor o sumnji

Godinama kasnije, Templetona je u Kanadi posjetio poznati novinar i apologet Lee Strobel – čovjek koji je i sam prošao put od radikalnog ateizma, do dubokog obraćenja Bogu. Strobel je želio iz prve ruke saznati što je jednog od najvećih propovjednika  Amerike odvratilo od Krista.
Zanimljivo je da Templeton tijekom tog intervjua nije tražio odgovore. Nije očekivao da će Strobel riješiti njegove sumnje. Njegov jedini cilj bio je da netko konačno shvati i prizna težinu intelektualnih i emotivnih problema koji su ga mučili dugih 50 godina. Moj osobni zaključak je da je Charles pao tako duboko u zamku sumnje, da na pitanja na koja ustvari postoje jasni i istiniti odgovori, on nije imao odgovor jer je doživio ponos vlastite inteligencije, koja mu je postala zamkom. U mudrim izrekama našao sam jedan citat, koji odlično odgovara ovome što se Templetonu desilo, on glasi ovako: 

'Pouzdaj se u GOSPODA svim srcem svojim i ne oslanjaj se na svoj vlastiti razum. Na svim svojim putevima priznavaj ga, i on će upravljati stazama tvojim. Ne budi mudar u svojim vlastitim očima: boj se GOSPODA i kloni se zla. '

Izreke 3:5-7

Zamka ljudskog intelekta: Zašto nas vlastiti razum može iznevjeriti?

Kao što možemo primijetiti iz Templetonova primjera, Božja Riječ nas jasno uči da oslonac isključivo na vlastiti razum ne dovodi do duhovnog cilja. Ali zašto je to tako? Zašto nas naš um, koji je često sposoban za nevjerojatna znanstvena i tehnološka postignuća, tako lako iznevjeri kada je u pitanju vjera?

Odgovor na to pitanje pronalazimo na samom početku – u Knjizi Postanka. Tamo saznajemo o trenutku kada je čovjek samovoljno okrenuo leđa Bogu i dopustio da grijeh preuzme kontrolu nad njegovim životom.

Savršeni um u Edenskom vrtu

Prije nego što je grijeh ušao u svijet, u Božjoj prisutnosti u rajskom vrtu, prvi ljudi su posjedovali gotovo savršen razum. Njihova inteligencija bila je na iznimno visokoj razini, oblikovana prema Božjoj slici.

Biblija nam to slikovito prikazuje kroz nekoliko ključnih činjenica:

Božansko povjerenje: Bog je čovjeku dao potpunu vlast da vlada nad svim životinjama i biljkama.

Nevjerojatan intelekt: Adam je bio taj koji je dao jedinstvena imena svim životinjama (a vjerujemo i biljkama), što pokazuje golemu kreativnost i kognitivnu sposobnost. U tom trenutku, ljudski razum je savršeno surađivao s Božjom voljom. Nije bilo sumnje, straha niti pitanja koja odvode od Stvoritelja. 

Pad u grijeh i ranjena ljudska narav

Međutim, padom u grijeh dogodila se katastrofa koja je trajno obilježila čovječanstvo. Ljudski razum i volja postali su ranjeni grijehom. Inteligencija je ostala, ali je izgubila svoj duhovni kompas.
S obzirom na to da smo svi naslijedili tu grešnu, palu narav, suočavamo se sa sljedećim posljedicama:

Ograničena perspektiva: Naše ljudske odluke, donesene izvan Božjeg vodstva, često izgledaju logično, ali dugoročno ne vode do pravog cilja.

Izvor patnje: Kada se previše oslonimo na sebe, naši izbori nerijetko rađaju novom patnjom, boli i dubljim sumnjama – baš kao što se dogodilo Charlesu Templetonu. Ljudski um bez Boga pokušava Božju slavu i Njegovo djelovanje ugurati u okvire ovozemaljske logike, no to je nemoguće.

Najveći kamen spoticanja: Zašto zlo naizgled pobjeđuje?

U središtu Templetonove borbe nalazilo se pitanje koje muči čovječanstvo od samih početaka: postojanje i snaga zla u svijetu. Templeton se lomio nad pitanjima: 

Zar je moguće da zlo pobjeđuje?

Zašto Božja ljubav odmah ne trijumfira nad svakom nepravdom? 

Ako je Bog suveren, zašto dopušta ovoliku količinu patnje?

Budimo iskreni, ovo nije samo Templetonovo pitanje. To je pitanje koje si svatko od nas postavi – osobito onda kada nas pogodi osobna tragedija, bolest ili gubitak. Kada se suočimo s patnjom, naš se um prirodno pita gdje je Bog i gdje se skriva Njegova slava.

 

📌 Što nas čeka u idućem nastavku?

U idućem članku dublje ćemo istražiti ovu temu, kako i sam naslov propovijedi govori. (24:41). 
Pretplatite se na moj blog ili ga posjetite ponovno kako ne biste propustili nastavak ove moćne teme!

🎥 Pogledajte cijelu propovijed

Ovaj članak inspiriran je propovijedi pod nazivom "...lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo", koju je vodio pastor Damir Pintarić. Ako želite poslušati cijelu poruku o Božjoj slavi, potražite nadahnuće u izravnom prijenosu na YouTubeu: [1, 2]

👉 Pogledajte cijelu propovijed na YouTube kanalu BC Betanija Čakovec [1]

---

Antun Pleša